Tvorac poruke i odnosi s javnošću.

Tko je tvorac poruke? Jesu li to političari ili su to djelatnici odnosa s javnošću? Neka pitanja su ponekad teška…

Političari koji pišu sami svoje poruke ili govore imaju neku subjektivnu crtu. Što to znači? Znači kako iznose nešto u javnost što bi trebalo biti dio njih i njihovog gledanja na svijet. Druga situacija jeste kako iznose nešto što smatraju za potrebno,ali im nitko u tome ne vjeruje. Izbor posebnih vijesti i posebne teme koja zaokuplja političara jeste opet neka njemu svojstvena  interesna sfera. Svakako je problem za političara kako bi imali uvjerljivu poruku za javnost i mnijenje. Što je tu onda problem? Vječiti je problem to što nitko nikome ne vjeruje. Javnost ne vjeruje političaru. Političar onda kudi javnost što nije podržala neku njima svojstvenu tematiku koja eto "može donijeti bolje sutra svima". Situacija iz koje nema izlaza.

Ukoliko odnosi s javnošću prave govor,onda je situacija malo drugačija. PR stručnjaci pišu na komunikacijskom nivou,pišu što je jednostavnije moguće. Naglašavaju nešto što može donijeti bolju poziciju i za političara i za javno mnijenje. Što je tu onda problem? Jednostavno,opet ne povjerenja. Sada se javnost okreće protiv odnosa s javnošću,jer su oni ti koji su spin doktori. Oni koji okreću stvarno stanje u kojima se društvo nalazi. Je li to tako? Nije. Odnosi s javnošću nisu subjektivni ni na jednu situaciju,oni objektivno sagledavaju najrealniju opciju i za političara i za javno mnijenje.  Zašto? Zato što jedino tako mogu prenijeti svoju poruku i naglasiti zajedničko stajalište bez pojedinačnog cjenkanja. Ukoliko se politika i odnosi s javnošću dovedu u tu situaciju gdje moraju opravdavati  i  posebno objašnjavati svoje stajalište,tada nisu jasno odradili svoj posao. Nisu doveli do situacije gdje su svi zadovoljni. Samim time se dovode do problema i posebnog vremenskog objašnjavanja koja ne mogu nekada imati dobre rezultate. Možda većina neće dobro proći.

Gdje je problem? Problem je prenijeti jasnu i ne dvosmislenu poruku do javnosti koje to interesira. Ovdje se pravi stručnjaci moraju jako dobro fokusirati i pronaći rješenje problema.

Što trebaju učiniti odnosi s javnošću? Ovdje su samo neki od postupaka koji se ne smiju ispustiti iz vida.

-utvrđivanje namjere i drugih karakteristika tvorca poruke. To znači prilagoditi poruku i načinu izlaganja političara,a isto tako objasniti javnosti od čega se sastoji poruka. Gdje je glavno težište i kako poruka glasi za sve upućene u tu temu.

-utvrđivanje psihološkog stanja pojedinca i grupe. Svakako nećete moći isto razgovarati sa sveučilišnim profesorom i sa čovjekom koji čuva ovce. Čuvar ovaca ima lakši i ne posredniji rječnik. Svakako se poruka mora spustiti na tu razinu kako bi svima trebala biti jasna.

-otkrivanje opsega propagande. Ovdje je već vrijeme raspoznavanja glavnih alata u prenošenju poruke. Kako smo već čuli do sada : ne možete poruku poslati u Kinu,a da očekujete kako će ga u nekom susjednom selu razumjeti. Svakako treba znati prilagoditi i  poruku i kanale komunikacije na jedna jednostavniji i lakši način.

-obavještajni podaci. Područje anketiranja ili povratnih informacija je glavna preokupacija odnosa s javnošću. Svakako moraju mjeriti ukupan uspjeh ili ne uspjeh odrađenog posla.  Ako ništa,a ono samo zato kako bi kasnije bilo manje pogrešaka. 

Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.