Taktika političkog djelovanja:"Rušenje ugleda i vrijednosti".

Sve političke opcije imaju svoj način političkog pozicioniranja u društvu.  Neke to rade uspješno,a neke baš i ne. Vječiti je problem etička strana djelovanja u politici. Postavite pitanje,koliko je netko svojim stavovima nešto postigao,a koliko je to uspio blaćenjem nekog drugog? Jednostavnom matematikom imate rješenje koje glasi: Stavovima se nitko nije popeo na vlast,a blaćenjem manjih skupina jeste. Uvijek su velike stranke tražile posebnu manju skupinu koju je blatila i isticala u negativnom svjetlu. Kako to funkcionira? Istaknete jednu skupinu koja je slaba i nametnete joj teret ne željenih u društvu i time ste naveli masu na razumijevanje vaših stavova.  U politici je uvijek netko protivnik. Uvijek postoji netko tko ometa stvaranje raja na zemlji. Kroz povijest ste imali proganjanja Židova. Imali ste situaciju kada Hitler koristi svoju retoriku progona za svoj glavni cilj,a to je osvajanje Svijeta. Postoje i posebne taktike u veličanju svojih skupina,a uvijek protiv onih "drugih". Ovdje smo željeli naglasiti poseban problem,a to je prepoznavanje političkog progona druge strane,a za nečiji posebni interes. Nikako se ne slažemo sa upotrebom ovih načina djelovanja,ali ipak moramo upozoriti na njih iz jednostavnog razloga što je potrebno prepoznati takvo djelovanje i stvoriti obrambene mehanizme u takvom nastojanju.

Jedan od najčešćih načina savladavanja protivnika  jeste neki naziv ili ime koje može biti simbol za ne pripadnost. Danas je kod nas uvriježena psovka kada nekoga nazivate "Ciganinom". Odmah se pretpostavlja kako se prosjači ili je prljavo ili je van društva ili ne pripadnosti našem posebnom društvenom biću. Imate drugu situaciju kada nekoga nazovete "Komunjarom". Naravno danas to znači kako je zadrti komunista. To je onaj koji želi razoriti ovu državu. Uništiti sve što se postiglo. Ukoliko je protivnik u manjim živi u manjim sredinama,tada mu je još teže. Tada ima problem sa preživljavanjem i opstankom u malom mjestu. Manjinski problemi su ovdje golemi. Ovdje se već udara na egzistenciju samog čovjeka,a možda i na život,ukoliko ima povodljivih pojedinaca koji će izvršiti egzekuciju.

Drugi oblik jesu "vidioci". Ovdje nije riječ o ljudima koji su vidjeli Boga ili djevicu Mariju. Ovdje je riječ o ljudima koji pronose lažne priče o tome što je netko uradio. Imali smo u prošlom ratu priliku vidjeti razne priče. Jedna glasi:" Naša crkva u tom i tom mjestu,koja je simbol NAS je srušena. Namjerno su to uradili kako mi tamo ne bi našli svoj povratak". Sutradan je dogodio se obrat. Srušena je protivnikova bogomolja. Koliko je dugo bilo potrebno saznati kako ipak ona crkva nije srušena,koja je dio nas. Naravno nakon nekoliko dana imate situaciju kada se ruše i ti objekti. Druge situacije su isto tako karakteristične za izbore. Uvijek se pojavi neki posebni vidilac koji je eto vidio pojedince iz suprotnog tabora kako jedu "ljudsko meso". Možda su se klanjali Sotoni. Uvijek postoji neka priča koja se provlači kroz narod i koja uznemirava.

Treća situacija je pomalo ne obična,a to je priča o "običnom čovjeku". Uvijek prije izbora,možda nekada i između izbora imate one slike velikih vođa koje su eto među narodom. Oni nešto rade sa narodom i za narod. Pojave se kao ljudi koji okopavaju zemlju ili okućnicu. Pojave se kao samaritanci koji pomažu unesrećenim. Možda donose prostirke beskućnicima ili nešto slično. Uvijek je neka shema u promociji na koji način se pokušava predstaviti netko,a za "nešto". Kada vidite političara kako bere masline ili mandarine,odmah vam se srce rastopi i kažete kako ćete glasati za njega. Sve je to i napravljeno za takvu scenografiju. Samo kako bi opet dobili izbore. Kako bi opet u "kravati ubirali plodove".

Posljednja situacija je posebna,a to je podvala. One su najčešće u svim političkim opcijama. Prvo kažu nešto,a urade drugo. Ovdje imaju i potrebu i na rubu je ispravnosti,jer se uvijek pokušava zavarati protivnik,a da bi istaknuli sebe. Imate situaciju kada se političari slikaju sa posebnom društvenom skupinom,koja je ugrožena ili ima problema. Ističu problem i skupine  i svoga zalaganja za ONE slabije u svojem društvu. Pogodak je svakako veliki.

 Ovdje se odnosi s javnošću moraju dobro pripremiti i naviknuti na sve probleme koji nastaju. Odnosi s javnošću nikako ne bi smjeli biti dio ovakvih načina djelovanja,jer je naš kredibilitet u pitanju. Ukoliko izgubimo sve to tada i nemamo ništa. Nitko nam više neće vjerovati,a samim time postajemo ne upotrebljivi u svojoj profesiji. Svakako je potrebna i kvalitetnija komunikacija kako se ovakvi događaji ne bi pojavljivali u našem društvu. Ovi oblici djelovanja su za svaku osudu,ali se nažalost još uvijek ponavljaju.

Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nas komentirajte ili nam javite.