Razbijanje unutarnjeg jedinstva u politici.

Koliko često imamo situaciju raznih podmetanja u političkoj igri nazvanoj "izbori"? Imamo ih i u slobodno vrijeme kada nema izbora,a kamo li za vrijeme izbora. Možda je najlakša situacija kada nema izbora. Političari su u vrijeme kada nema izbora zauzeti svojim pozicijama. Zauzeti su svojim namještanjem situacija i poruka. Većinom su amaterski političari zauzeti sa dodvoravanjem i traženjem nekih novih ljudi u svojoj okolici. To je većinom graška ili gubljenje resursa. Pravi profesionalaca ima samo jednu želju,povećanje svoje pozicije na štetu drugih. Nikako se ne udaljava od centra moći,jer to je za amatere političare. One koji žele sebe istaknuti. Oni,a to su profesionalci se pojavljuju samo kad je sigurna situacija i kada su sigurni kako imaju sve pod kontrolom. Znači kako su zvijezde na pobjedničkom podiju.

Političke organizacije imaju jednu od težih situacija koje ih većinom dovode do teške pozicije. Jedna od njih jeste slaba obučenost osoblja ili članova organizacije. Ovom obliku rada mogu pomoći djelatnici iz odnosa s javnošću. Obučeni i trenirani i nadasve spremni na sve situacije koje se pred njih stavljaju,oni znaju kako treba ekipirati društvo i usmjeriti prema ciljevima. Usmjerenjem prema ciljevima se organizacija okreće prema plodnijem djelovanju i svojem smislu. Nažalost,ali većina političkih organizacija nema ni ideju ni htjenje kako usmjeriti svoju energiju (pozitivnu/negativnu) na svoju okolinu. Možda je u pitanju lijenost,a možda i sama ne zainteresiranost. Svakako je vrijeme bez izbora samo vrijeme kada se ništa ne radi.

Ukoliko se približava vrijeme izbora tada dolazi do ubrzanja i polaganog djelovanja političkih opcija na svoje biračko tijelo. Pokušavaju se namjestiti rezultati,priče i poruke,a sa glavnim ciljem kako bi ispali odlični u svojoj javnosti. Javnost je većinom ne zainteresirana na takav način rada,jer ne vide smisla u svemu tome. Zbog toga često se  promjene u strukturi društva pojavljuju kao neki oblici teške krize ili potresi. Za neke političare je to kazna sa nebesa. Tada i samo tada progledaju i vide sve svoje greške kako su bili loši prema svojoj javnosti. Gubitak ih je koštao. Izgubili su i nemaju ideju kako sve to riješiti. Rijetkost je kad se konzultiraju sa jednim posebnim ljudima koji rade u odnosima s javnošću. Sigurno kako taj oblik rada može im dati ideju koje poruke nastaviti koristiti. Sigurno kako imaju način u provedbi strategije ili kretanje prema cilju. Svakako su osposobljeni za  pravi način djelovanja u   njihovim problemima.

Odnosi s javnošću moraju biti izvan političke opcije. Znači kako moraju biti objektivni prema političkoj opciji kako bi mogli dati prave savjete i prave smjernice rada za stranke. Stranke bi trebale koristiti one PR-menadžere koji ih u biti ni ne vole. U prijevodu,socijalisti bi trebali koristiti agencije sa konzervativnim imidžom i obrnuto. Samo tako se može dogoditi prava mjera za pravilnim i jasnim političkim radom.  To je način kad   odnosi s javnošću moraju pokazati svoju ne pristranost. Svakako moraju dokazati lojalnost prema svim svojim klijentima.

Najčešća potreba političkih opcija jeste razbijanje jedinstva kod suprotne strane.  Svakako je to jedan od načina dobivanja  novih izbora i naravno vlasti za njih samih. Vlast je ipak sama sebi svrha. Vječito pitanje jeste :kako to ostvariti? Ovdje smo nabrojali neke od čestih situacija koje se koriste danas u političkim bitkama.

1. Loš naziv (kada suprotnoj opciji kažeš kako su lopovi ili još gore demagozi,često ponavljanje izaziva poistovjećenje sa slikom,a samim time dolazi do rušenja ugleda suprotne opcije).
2. Podvala je najčešći pokušaj diskreditacije (sjećam se jednom su koristili priču o vikendici  jedne osobe gdje se događalo sve i svašta,znalo se kako to nije istina,ali se nastavilo sa pričom samo zato što je vlasnik suprotna strana).
3. Simbol ili igra u kojoj nešto svojim gestama pokušavaš nametnuti (najčešća je situacija sa emocionalnim simbolima,a to je opet karakteristično sa HDZ-om i njihovom rukom na "novčaniku").
4. Nešto opće je najlakše i najbolje za sve opcije ( to je igra između crnog i bijelog,a to je jako teško dokazivo kod sudskog gonjenja).
5. Tračevi,pa naravno to je glavni pokretač svih sukoba (sjećam se jednom su nekom pijanom čovjeku rekli kako je predsjednik suprotne opcije mrko/tmurno/loše pogledao njegovog oca,sutra se probije priča kako je pijanac prebio predsjednika stranke na mrtvo ime. Dok se to riješilo prošli su i izbori).

Sve navedeno je nastalo na privatnim infromacijama.Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno ostavite komentar.