Isticanje svojih vrijednosti u politici.

Ništa nije bolje od isticanja svojih vrijednosti. Kako ono stari ljudi kažu:hvalite me moja usta kad nitko drugi neće. Političari,bilo amateri ili profesionalci,imaju tu osobinu hvaljenja. Hvaljenje je kod njih način disanja ili života. Naravno rezultati su sasvim drugačiji,ali opet tko je narod da to pita. Stalne su situacije kada pokušavaju istaknuti neki svoj posebni interes ili zalaganje. Znate onaj početak priče: MI SMO BILI TI KOJI SMO SE  ZALAGALI ZA TO I TO. Nema veze što su zbog toga i toga uništili nekoliko tisuća radnih mjesta. Možda su nekog čovjeka natjerali na suicid. Svakako to nije važno,bitno je kako su se oni zalagali.

Svako mjesto ima svoj način komunikacije. Komunikacije na kojima se rješavaju tekući problemi ili pregovara oko povoljnije pozicije ili se jednostavno umiruje susjeda kojoj smeta vaš auto koji je eto posebno parkiran. Takvim situacijama trebaju i nužni su odnosi s javnošću. Način komunikacije koji može dati smisleni karakter svom djelovanju. Nikako se ovdje ne smiju odnosi s javnošću pojaviti kao sudac ili posebni ego u rješenju problema. Nikako se ne smije dogoditi da odnosi s javnošću budu na strani nekoga. To jednostavno ne bi trebalo biti moguće,ali i nije moguće. Jer odnosi s javnošću imaju samo jedan cilj,a to je biti lojalan i komunikativan i pouzdan alat u zajedničkom nastojanju rješenja problema. Jednostavnije rečeno: odnosi s javnošću su alat koji ide uz rub jedne i druge suprotstavljene strane,a za zadovoljavanje svih zainteresiranih potreba. Svakako su političari ti koji  imaju svoju viziju kako riješiti svoje posebne ciljeve,a odnosi s javnošću su tu kako bi zadovoljili sve strane u tom procesu. Mogu li političke opcije i odnosi s javnošću zajednički djelovati,na zajedničkim interesima? Svakako,ali samo u uvjetima etike i morala. Nikako si odnosi s javnošću ne smiju dozvoliti narušavanje svojeg ugleda. Političar čak može promijeniti svoju poziciju,ali odnosi s javnošću ne mogu. Odnosi moraju biti bazirani na etici,jer samo tako mogu biti pouzdan partner u svome djelovanju. Pouzdan partner i politici i društvu koje ga okružuje.

Vječiti je problem kako pomiriti megalomanski odnos političara i podložni odnos s javnošću. Možda se čak pomalo isključuju,ali nije nužno tako. Jedni i drugi imaju cilj. Cilj  jeste  unaprijediti svoju okolinu,ali na različite načine od političara. Politika ima samo svoj cilj i zadovoljenje svoj posebnih interesa. Dok su odnosi s javnošću bazirani na širu podršku i prihvaćanje od onoga što imaju političari.

Najviše zbunjivanja u svemu tome imaju birači. Zabune su u tome što su poruke koje i političari i odnosi s javnošću šalju suprotni od onoga što oni traže. Često imate priliku gledati TV dnevnik u kojem vas obavještavaju kako je neki političar podržao neku opciju,koju opet podržava Europska Unija,a koja je vama sasvim ne upotrebljiva. Mijenjaju vam način života na način koji vam ne odgovara. Kako sve to pomiriti? Jednostavno :strategijom koja će obuhvatiti sve ljude u državi. Možda ne sve,ali barem ogromnu većinu. Strategija jeste dio odnosa s javnošću na koji način oni dolaze do zajedničkih stavova i politike i same javnosti. Zajedničkim djelovanjem se dobiva sasvim djelotvornija sredina i za političare i naravno za narod. Za tako nešto su potrebni i isticanje vrijednosti.  Istina,u politici,neke vrijednosti imaju smisla,a neke baš i ne. Zato su tu odnosi s javnošću koji mogu dati smisao onima koji to trebaju. Isticanje posebnih  ciljeva opet okuplja kritičnu masu koja donosi ili promjene,ali svakako donosi odluke,na izborima. Za takav proces imamo pet isticanja svojih vrijednosti na koji način dolazimo do svojeg biračkog tijela.

Uopćavanja su jedno od njih,a ako su povoljna utoliko još bolje. Isticanje krajnjeg cilja,a bez sustava na koji će se to riješiti baš i nije neka situacija za pohvalu. Znate situacije gdje politički protivnici kažu kako imaju plan kako to riješiti,ali apsolutno nemaju pojma što je problem. To su naravno općenita uopćavanja.

Prebacivanje je drugi od načina isticanja. Situacija kada  se prebacuje priča sa jedne teme na drugu,a koja je vama potrebna. Istaknuti možete posebnog volontere i njegovo zalaganje,ali je to teško prihvatljivo vašim šefovima,jer im to smanjuje svijetlo koje njih obasjava.

Potvrde su u današnje vrijeme najčešće i sve češće situacije. Znate onu reklamu o Dormeu ,pa tamo neki sportaš promovira neki madrac,a niti je stručan za madrac niti ima neku posebnost osim toga što eto i on tamo ponekad spava.

Čovjek je poseban način prikazivanja svojih vrijednosti. Istaknuti svojeg zmajolikog šefa kao nekog tako običnog i nije baš lako. Teško je istaknuti da je Drakula taj koji je poznat po zalaganju za ljudski život. Nije bio zaslužan ni za cvijeće,a kamo li za ljudske osjećaje.

Kud svi tu i ja je posebna priča. Ovo imate u svim knjigama sociologije,psihologije,društva,filozofije,itd. Ovdje je riječ o samom konformizmu. Isticanje vrijednosti u kojem se svi slažu kako je to jedino ispravno i slično. Ima jedna stara uzrečica: kud svi tu i mali Mujo. Samo ako je većina tamo to je ono što je najpametnije i najbolje. Naravno takav način je lagan kod slabije obrazovanih nego kod intelektualaca.

Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nam javite ili nas komentirajte.

<script type="text/javascript">
function woopraReady(tracker){
    tracker.setDomain('osjob.blogspot.com');
    tracker.setIdleTimeout(300000);
    tracker.track();
 
    return false;
}
 
(function(){
var wsc=document.createElement('script');
wsc.type='text/javascript';
wsc.src=document.location.protocol+'//static.woopra.com/js/woopra.js';
wsc.async=true;
var ssc = document.getElementsByTagName('script')[0];
ssc.parentNode.insertBefore(wsc, ssc);
})(); 
script>