Osobe koje se bave istraživanjem povijesnih početaka odnosa s javnošću smatraju da njeni počeci datiraju u antičko doba, točnije da tragove tih odnosa nalazimo još u drevnih naroda poput Sumerana, Perzijanaca, Egipćana, a osobito u Antičkoj Grčkoj i starom Rimu. U tom vremenu vladarima je bilo bitno osluškivanje volje naroda, a u tu su svrhu imali savjetnike zadužene za tumačenje rezultata dobivenih istraživanjem javnog mnijenja. Vladari su tražili podršku naroda koristeći poruke poput „Vox populi – Vox Dei“. Francuskom revolucijom uvodi se pojam javno mnijenje koje je od posebnog značaja za odnose s javnošću. Tehnikama odnosa s javnošću koristi se kako bi se utjecalo na javno mnijenje i to koristeći pamflete, pozornice, novine, knjige i slično.
Porijeklo odnosa s javnošću neki autori vežu čak do Adama i Eve,jer je Eva nagovorila Adama da zagrize jabuku. Neki autori će spomenuti i druge izvore,ali se slažemo da djelovanje odnosa s javnošću seže u daleku prošlost.
Kod Plutarha (Arhijas) grčki pisac iz prvog vijeka naše ere, nalazi se fragment o sudbini čuvenog vladara Arhijasa kome dok je držao banket, glasnik donio poruku “Treba hitno da pročitate poruku koju sam vam donio.” Arhajis je poruku odložio sa strane i rekao “O poslovima sutra”. Kroz nekoliko minuta bio je ubijen. U pismu koje je odložio za sutra stajalo je da se sprema zavjera.
Firentinski političar i mislilac Makijaveli (XVI) i engleski filozof Džon Lok (XVIII) naglašavali su da naklonost javnog mnijenja mora biti stalna briga vladara koji želi da očuva osobnu sigurnost i svoju vlast. Lok je smatrao da u suštini postoji tri vrste zakona prema kojima se ljudi orijentiraju: božanski zakon, građanski zakon i zakon mišljenja ili reputacije.
Harun al Rašid koji je preobučen u vodonošu, prisluškivao što se govori po trgovinama i ulicama njegove prijestolnice.
Car Kserks znao je da se selekcijom i smještanjem činjenica u odgovarajući kontekst ljude navesti na izvođenje poželjnih zaključaka. Kad bi uhvatio atenske uhode Kserks ih nije ubijao već bi im pokazivao svoju vojsku, njeno naoružanje, spremnost i obučenost za borbu, pa ih puštao natrag da pripovijedaju Grcima ono što su vidjeli – o tome je pisao Herodot u spisima koji kasnije dobiva ime “Povijest”
Poznavaoci delikatnih komunikacijskih veza savjetovali su vladare kako da se pročuje glas o njima kao graditeljima piramida, tvorcima vrtova ili sakupljača raznovrsnog blaga. Kada je kraljica od Sabe došla u posjetu caru Solomanu i vidjela njegovo blago i građevine, navodno je uzviknula:“Pola toga mi uopšte nije bilo poznato”. To znaci da joj je ona druga polovina bila poznata, zahvaljujući vještim savjetnicima za gradnju imidža.
1622.godine u vrijeme pape Grgura XV,crkva je osnovala Congregatio de propagande fide-akt propagiranja i širenja vjere te učvršćivanja položaja crkve i stvaranje povoljnog javnog mišljenja. Riječ propaganda preuzeta je kasnije kao pojam širenja drugih ideja. Mnogi državnici su platili svojom propašću zanemarivanje javnog mnijenja ili ignoriranjem sadržaja mnijenja.
Nema komentara:
Objavi komentar
Ostavite svoj komentar ovdje.