Država nastanka OsJ jeste SAD-e.

“Enciklopedija Britanika” zabilježila je da Thomas Džeferson, treći američki predsjednik, premijerno upotrijebio termin PR  u govoru u Kongresu 1807.godine, u kontekstu odnosa sa inozemstvom, to je godina u kojoj je bio zabranjen uvoz robova iz Afrike u SAD, a i engleski parlament je ukinuo posebnim zakonom trgovinu robljem. Dvije godine kasnije 1809 britansko ministarstvo financija imalo je funkciju portparola za vanjsku politiku.

1829.godine Andrew Jackson je imenovao prvog predsjedničkog savjetnika za tisak u osobi Amosa Kendalla. Kendall je vršio sve funkcije odnosa s javnošću,od pisanja govora,pa sve do uređivanje državnih papira i slanje novinarskih propusnica.(prof.dr.Z.Tomić,Odnosi s javnošću-teorija i praksa,Synopsis,2008).

1882. profesor Dorman B. Iton održao je studentima završne godine na Jelu (SAD) predavanje pod naslovom “PR i dužnosti zakonske profesije”.

Prvo odjeljenje za PR formirao je Džordž Vestinghaus 1889. u svojoj korporaciji. Osnovni zadatak ovog odjeljenja bio je da promovira široke mogućnosti primjene naizmjenične struje i unaprijedi odnose ove firme sa vladom i medijima.

Edvard L. Bernejs objavljuje 1923. prvu knjigu o fenomenu odnosa s javnošću pod naslovom “Kristoliziranje javnog mnijenja”. Iste godine on je na univerzitetu u Nju Jorku održao prvi kurs PR.

Frenklin Rozavelt koji je između 1932 -1945 četiri puta biran za predsjednika, u SAD je zabilježen najbrži razvoj djelatnosti PR-a, jer je ovaj državnik znao da za uspjeh reformi neophodna podrška dobro informirane javnosti.

PRSA – američko društvo za odnose s javnošću osnovano u kolovozu 1947 u Čikagu, čije je sjedište sada u New Jorku.  Jednom mjesecno PRSA objavljuje časopis “PR Journal”, najpoznatiji svjetskim magazinom za teme ove oblasti. Posle godišnje skupštine 2000.god. PRSA da jedino razvojno ograničenje ove oblasti vidi u nedovoljnom broju ljudi koji umiju da obavljaju ove poslove, koji ih je sve više, i sve bolje su plaćeni.

IPRA – od 1955. djeluje i Međunarodno udruženje za odnose s javnošću sa sjedištem u Ženevi. Ona koordinira rad nacionalnih i regionalnih udruženja za PR i izdaje nekoliko mjesečnih, tromjecečnih i godišnjih publikacija. Ujedinjene nacije dale su IPRA status međunarodne nevladine organizacije za savjetničke poslove.

Poseban doprinos u razvoju  profesije PR daje Institut za odnose s javnošću IPR sa sjedištem u Londonu, čija je osnovna djelatnost komuniciranje sa raznim segmentima javnosti. Uvjet za suradnju s Institutom je prihvaćanje preciznih pravila profesionalnog i etičkog ponašanja.

1964.godina hotel “Esplanada” u Zagrebu prva je organizacija koja je angažirala PR – menadžera. Četiri godine kasnije u koprivničkoj Podravci imenovana je osoba posebno zadužena za odnose s javnošću u sektoru marketinga. Međutim i profesor Z.Tomić i Eduard Osredečki-pioniri odnosa s javnošću u našoj zemlji,smatraju da se ti odnosi protežu dugi niz stoljeća unazad. Spomenut ćemo samo neke:Statut grada Korčule(1214),Statut grada Dubrovnika(1272),Vinodolski zakonik(1288).

Vlada Republike Hrvatske 1990. godine utemeljila je ured za informiranje koji je bio preteča današnjih ureda za odnose s javnošću ili glasnogovornika po pojedinim ministarstvima. U to vrijeme nisu jasno razgraničene kompetencije na relaciji odnosi s javnošću – glasnogovornik – protokol.

Bilo je situacija u kojima se ne zna točno koje područje pokriva koja funkcija, niti koji su pojedinačni zadaci i dužnosti. U uredu predsjednika također se organizira komunikacijska mreža. Prvi glasnogovornik bio je dr. Mario Nobilo. Njega je naslijedila Vesna Škare Ožbolt. Pored njih pročelnica Odjela za informiranje u Uredu predsjednika RH bila je i Vjera Šuman, Danijela Barišić, i Danja Šilović Karić.

Dana 27. travnja 1994. na inicijativu Eduarda Osredečkog sastali su se u prostorijama Badela 1862. d.d., Božica Brkan, Marija Majoli, Josip Gojak, Mihovil B. Matković, Željko Jelić, Mladen Hrgarek i dr. i odlučili osnovati prvo nacionalno hrvatsko udruženje za odnose s javnošću.
U prepunoj Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela Inter–Continental već 24. lipnja 1994. pred više od stotinjak sudionika uspješno je organizirana osnivačka skupština Hrvatskog društva za odnose s javnošću (danas Hrvatska udruga za odnose s javnošću, HUOJ. Udruga je službeno registrirana u prosincu 1997. (u skladu s novodonesenim zakonom o udrugama), ali se kao datum osnivanja bilježi 27. travnja 1994. (www.huoj.hr). HUOJ je do danas održao sedam godišnjih konferencija: Opatija 2000. i 2002., Pula 2001., Split 2003., Varaždin 2004., Zadar 2005. i Dubrovnik 2006 i Poreč 2007., Opatija 2008. godine. Dužnost predsjednika HUOJ-a prvi je obnašao Eduard Osredečki, a nakon njega predsjednici su bili Mihovil Bogoslav Matković iz HEP-a, Sandro Baričević iz Coca Cole, Boris Hajoš i Dubravka Jusić (Osredečki, 255.).
Hrvatska udruga za odnose s javnošću 2002. godine u Budimpešti je potpisala Sporazum o suradnji s IPRA-om, te tako postala članica međunarodne profesionalne organizacije za odnose s javnošću.

Prva knjiga s područja odnosa s javnošću u Hrvatskoj izišla je 1995. godine. Autor knjige „Odnosi s javnošću-Public Relations“ je Eduard Osredečki. Više od desetljeće trajala je „suša“ domaće literature. Dr. Božo Skoko, 2006. godine, objavio je „Priručnik za razumijevanje odnosa s javnošću“.

Prvi udžbenik i prvo znanstveno djelo s područja odnosa s javnošću napisao je i objavio dr. Zoran Tomić, 2008. godine. Knjiga nosi naziv „Odnosi s javnošću-teorija i praksa“ u izdanju je izdavačke kuće Synopsis. Za ovu dvojicu znanstvenika s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba (Skoku i Tomića) vežu se prve i jedine dvije definicije odnosa s javnošću domaćih autora/znanstvenika.(www.wikpedia.org)