Ratovi su uvijek prljavi,a u odnosima s javnošću su
posebno ne potrebni. Posao u odnosima s javnošću jesu usklađivanje i
dogovaranje svih međusobnih kontakata i komunikacija na zadovoljenje svih
uključenih u taj proces. Nikako se ne smijemo dovesti u situaciju ratnih
djelovanja sa vanjskom javnost,a također ni sa unutarnjom. Takav oblik rada
nije ni dobar niti je funkcionalan na duljim vremenskim razdobljima. Svakako ćete morati "zakopati ratnu sjekiru" jednog dana,ali ako imate
poremećene odnose,jako teško ih možete dovesti do dobre kvalitete.
Jedno posebno mjesto ima takav češći oblik
djelovanja,koji izgledaju kao ratno djelovanje,a to su politički odnosi s
javnošću. Prikazivanje i djelovanje u političkim odnosima s javnošću je
različito. Nikako nema posebnog načina za djelovanje. Nigdje ne postoji dobitna
kombinacija u takvim odnosima s javnošću. Samo što je to kod političkih odnosa
s javnošću je nekada poželjno i u svakom slučaju nužno. Ovdje imamo situaciju
političkog djelovanja i odnosa s javnošću koji nikako ne bi trebali djelovati
jedno bez drugog. Političari su ti koji iznose zamisli i viziju pojedinih
problema,a odnosi s javnošću su ti koji daju određenu jasnu sliku "što se
želi uraditi". Većina naših političara ni ne zna čemu služe odnosi s
javnošću.
Većina misle kako je to neki od oblika marketinga koji
im donose određene poene. Neki od njih vide odnose s javnošću kao novinare koji
tamo nešto pišu i sve objavljuju. Većinom to nije tako. Agencije za odnose s
javnošću imaju svoju posebnost u djelovanju. Neki su stručni u nečemu,a drugi
su bolji u nečem drugom. Usporedba odnosa s medijima i kriznog komuniciranja.
Svakako je rijetkost gdje jedna organizacija u jednom čovjeku može nositi sve
funkcije odnosa s javnošću. Potreban je veći rad sa većom količinom
profesionalaca u takvom djelovanju. Političke organizacije trebaju odnose s
javnošću ,jer im treba poseban komunikacijski tim koji im može reći kako i što
na najbolji način da predstave. Svakako je potreba političara imati jasnu i ne
dvosmislenu poruku prema svojim glasačima. Svakako je potreba političara
iznijeti svoje razmišljanje na najlakši i najbolji način. Ovi dijelovi su
naročito povezani sa odnosima s javnošću. Jasna poruka,jasni ciljevi,pravi
odabir medija,i slično je samo dio onoga što odnosi rade i na koji način
djeluju. Zamislite samo situaciju sveučilišnog profesora koji se kandidira na
nekim od izbora. Poznata izlaganja koja on predstavlja su poznati njihovim
studentima,ali za običnog čovjeka je to samo fraza. Može pokušati dobiti izbore
na svojoj funkciji i svojoj pojavnosti,ali to je uglavnom na višim dijelovima
intelektualaca. Svakako je razumijevanje profesora suženo na malu mjeru onih
ljudi koji mogu razumjeti poruku. Što je još gore,te poruke se u takvim
uvjetima jako teško mijenjaju ili dorađuju,pa je početak jednak kraju. To
naravno izaziva samo dosadu i naravno smanjenje broja aktivnih birača na takvim
izborima.
Birači su uključeni u događanje na izborima i oko
izbora,jer ipak oni moraju odlučiti. Oni moraju dati svoj glas kako bi se
izabrao onaj najbolji. Većinom se ipak biraju oni najuporniji. No o tome ćemo
drugi puta. Ovdje je ipak riječ o ratovanju kod političkih organizacija. Svi uključeni
imaju želju dobiti glasove i predstavljati nekoga ili nešto. Za tako nešto su
potrebni dobri i kvalitetni izbori. Izbori na kojim ili dobijte ili gubite,a za
tako nešto vam treba dobra poruka i kvalitetan rad. Više konkurenata čini sukob mogućim. To je
glavni razlog što dolazi do podmetanja na političkim scenama. Dolazi do
objavljivanja raznih materijala samo kako bi se naštetilo onim drugima. Postoje
razne smicalice kroz javnost koje se pojavljuju,a ovdje smo naveli samo neke.
Ovo je okosnica nekih djelovanja koje čine odnose s javnošću jako uzbudljivim.
Ovdje se pojavljujete kao neki vitez u sjajnom oklopu i želite napraviti sve
najbolje za svoj tim. Svakako,želite vašem timu sve najbolje,a to znači kako
suprotni tim morate prikazati crnjim nego što jeste.
1.
Kaos u suprotnim redovima.
2.
Uništavanje vrijednosti protivnika
3.
Isticanje svog tima.
4.
Podmetanje protivnicima.
5.
Spinovanje informacija.
6.
Podrška ne prijatelju od moga ne prijatelja.
7.
"Klin u kotače"
8.
Saveznici na našoj strani.
9.
Zastrašivanje.
10. Strah
i panika kod ne prijatelja.
11. Izazivanje
emocija.
12. Stvaranje pobuna na suprotnoj strani.
Sve navedeno je privatno razmišljanje. Ukoliko smo nešto zaboravili slobodno nam javite ili nas komentirajte.
Nema komentara:
Objavi komentar
Ostavite svoj komentar ovdje.