ŠTO JE KOMUNIKACIJA? (Ann Reardon):

Decision making (Photo credit: Pedya)

ŠTO JE KOMUNIKACIJA? (Ann Reardon):

KOMUNIKACIJA je sredstvo pomoću kojeg dvije ili više osoba razmjenjuju informacije i međusobno utječu na svoje mišljenje i ponašanje.

ZNAČAJKE  KOMUNIKACIJE:

1. LJUDI KOMUNICIRAJU IZ MNOŠTVA RAZLIČITIH RAZLOGA (zabava, uvjeravanje, ostavljanje dojma, pokazivanje srdačnosti i prijateljstva, uvjeravanje, dobivanje informacija, osiguranje i zaštita, smanjivanje nelagode uzrokovane dugom šutnjom, uspostavljanje i održavanje odsnosa, podučavanje, učenje, pokazivanje socijabilnosti; bez obzira na razloge, komuniciranje nam uvijek omogućuje prenošenje obavijesti o nama samima, o našim intelektualnim emocionalnim i društvenim osobinama)

2. KOMUNIKACIJA REZULTIRA NAMJERAVANIM ALI I NENAMJERAVANIM UČINCIMA (bez obzira na to što i kako rekli ili učinili, to ne mora biti shvaćeno onako kako je mišljeno. Ponekad se čak i odsustvo akcije može shvatiti kao poruka.)

3. KOMUNIKACIJA JE OBIČNO OBOSTRANA (za vrijeme govora jedne osoba, druga može pokazivati neverbalne znakove (ne)zaimanja. Čak i kada jedna osoba monopolizira konverzaciju, izrazi lica, vokalizacija i geste drugih daju informacije obrnuta smjera.

4. KOMUNICIRANJE UKLJUČUJE NAJMANJE DVIJE OSOBE KOJE JEDNA NA DRUGU

UTJEČU U NEJEDNAKOJ MJERI (60-ih je godina komunikacija bila promatana kao pojava u kojoj pošiljatelj ili izvor prenosi poruke preko kanala nekom primatelju. Danas se, pak, smatra aktivnošću u kojoj ni jedan čin i ni jedna izjava nemaju značenje mimo interpretacije uključenih osoba. Komunikatori to značenje stvaraju zajednički pa nema govora jednostavnom prijenosu nedirnuta značenja od jedne osobe drugoj. Značenje ne ovisi isključivo o točnom izboru riječi i odsutnosti smetnji. Ono je proizvod međusobna reagiranja najmanje dviju osoba u povodu verbalnog i neverbalnog ponašanja partnera. )

5. KOMUNIKACIJA SE DOGODILA I ONDA KADA NIJE BILA USPJEŠNA DRUGIH (komuniciranje je ono pto radimo kad drugima, verbalno ili neverbalno iskazujemo svoje misli ili osjećaje. Radimo li to uspješno, posve je drugo pitanje.)

6. KOMUNICIRANJE UKLJUČUJE UPOTREBU SIMBOLA (simboli su sadržani u riječima, gestama; odnose se na misli i osjećaje.

ŠTO KOMUNICIRAMO?

Ljudi komuniciraju poruke, a one su potencijalno smislene i informativne, dakle, mogu dobiti značenje. Njihovo je značenje pod utjecajem donotacija i konotacija riječi.

PORUKE se sastoje od nizova simbola.

SIMBOLI su riječi,geste,slike,zvukovi ili pokreti, uporabljivi stoga što se ljudi više ili manje slažu u pogledu objekata, zbivanja i osjećaja na koje se ti simboli odnose. Riječi i geste najbolja su sredstva kojima raspolažemo u većini komunikacijskih situacija.

INFORMACIJA I ZNAČENJE:

Poruke mogu biti informativne i smislene,tj.mogu za nekog imati značenje.

ŠTO JE INFORMACIJA?

 Prema teoriji informacija, teoriji koja kvantificira inforamciju, određujući njezinu

vrijednost na osnovi doprinosa poznavanju situacije, poruke moraju smanjivati neizvjesnot kako bismo ih mogli smatrati informacijama. Poruke koje daju informaciju su one koje omogućuju izbor između alternativnih smjerova djelovanja.

STARIJI MODELI KOMUNIKACIJE: informacija je neka vrsta predmeta koji kroz kanal prelazi od jedne osobe drugoj. Ako nema smetnji i ako pošiljatelj posjeduje dovoljno komunikacijske vještine, primatelj informacije razumjet će značenje poruke.

NOVIJI MODEL KOMUNIKACIJE komunikatore vidi drukčije,naime, kao da se nalaze u ''aktivnosti predviđanja'', ili da su ''proizvođači značenja''. Ljudi selekcioniraju informacije na osnovi svojih potreba i želja. Značenja koja će iz njih izvesti pod utjecajem su povezivanje ili integracije s prethodnim iskustvom, kao i naših potreba i očekivanja.

DENOTACIJA I KONOTACIJA:

Jedna od glavnih zapreka razmjeni informacija sastoji se u razlikama značenja što ih neki ljudi pridaju istim riječima ili činima. Značenja su u ljudima, ne u riječima.

DENOTATIVNA ZNAČENJA su deskriptivna značenja zajednička većini ljudi neke kulturne sredine.Ta značenja, primjerice možemo naći u nekom rječniku.

KONOTATIVNA ZNAČENJA su osobna značenja koja nije lako otkriti i koja ne moraju biti zajednička većem broju ljudi.

KAKO OBLIKUJEMO PORUKE?

PRILIKOM OBLIKOVANJA PORUKA POTREBNO JE:

1) ZNANJE GRAMATIKE - to je skup pravila o uporabi jezika; uporaba verbalnih simbola, bez primjene gramatičkih pravila, bila bi vrlo ograničena.

2) ZNANJE O DRUGOJ OSOBI - poruke prilagođavamo slušateljstvu; znanje o drugim ljudima i naši odnosi s njima utječu na oblik naših poruka.

3) POZNAVATI SITUACIJU - situacija određuje koje će poruke biti prikladne-npr.ako je riječ o

neformalnoj konverzaciji nije prikladno držati predavanja

PORUKE SE OBLIKUJU na osnovi akumuliranog znanja o redanju simbola na gramatički ispravan način, jednako kao i na osnovu znanja o tome kada i kome te poruke možemo uputiti.

ZNAČAJKE INTERPERSONALNE KOMUNIKACIJE ( IPK) :

SITUACIJSKA DEFINICIJA: Sve donedavna, IPK se definirala prema značajkama situacije: broju onih koji sudjeluju, fizičkoj udaljenosti među njima, mogućnosti povratne sprege (feedbacka) i sl. Prema tome, IPK je interakcija ili međusobno djelovanje dviju ili više osoba licem u

lice, uz mogućnost trenutačnog dobivanja povratnih informacija..

RAZVOJNA DEFINICIJA: Miller i Steinberg dokazuju da situacijske definicije obrađuju IPK na statičan način, kao zbivanje bez promjena i rzvitka. Prema njima; komuniciranje postaje interpersonalno, i to međusobnim upoznavanjem sudionika. IPK je stvar stupnja, što znači da je

komuniciranje među strancima manje interpersonalno od istog takvog komuniciranja među prijateljima. IPK se razvija usporedo sa sve boljim međusobnim upoznavanjem partnera. Nedostatak: kako mi kao promatači možemo znati koliko se partneri u komunikaciji poznaju?